Znaš li kakav je osjećaj kada ne znaš zašto si ovdje i šta treba da radiš? Kako je kada se zidovi tog svijeta sakupljaju i guše te dok oblak otrovne malograđanske pare puni ti sve pore pluća? Kada želiš da vrisneš a glas ti zastaje u grlu, kada si slab da išta promijeniš zato što su ti slomili kičmu, ili jednostavno zato što ne vidiš nadu za ovo društvo? Kako je kada ne vjeruješ svojim ušima da je ono što govoriš smišljeno u tvom umu i izašlo iz tvojih usta? Znaš li kakav osjećaj prljavštine ostaje nakon toga, koji nijedna pasta preporučena od strane udruženja stomatologa ne može isprati?  Kako je buditi se svako jutro bez jasne vizije dana, zaglavljen u kliše iz koga ni zrak sunca ne može izbiti? Kako je kada ti san ne dolazi ,osjećajući usamljenost koja izlazi iz okvira prostorno-vremenskog kontinuum?  Kako je kada gledaš masu idiota koji su istripovali sebi da zato što imaju neku crkavicu u džepu su ekstraordinarno pametni i stivenhokingovski inteligentni?

Kada ti isti daju sebi za pravo(valjda zbog svoje pameti i intelekta) da komentarišu tvoju provenijenciju, isključujući iz toga svaki iole pametan argument i zaključak, a ti, zbog ne zamijeranja to im prećutiš? Može li postojati svetac ako bog ne postoji?Znaš li kakav je osjećaj kad istrpiš argument da si suviše dobar za posao za koji su te odbili? Kako li se čovjek osjeća kada iz čistog altruizma sadistički se muči u frigidnoj dokolici sa osobom koja ga ne shvata ni u širokom zahvatu? Da li znaš kako je kada te more negativne energije preplavi, a ti ne znaš da plivas? Kako je užasno kada ne možeš da pronađeš Arijadnino klupko koje bi te izvelo iz lavirinta u koji si zalutao? Lavirinta koji si sam nesvjesno kreirao, a ne znaš da i sam moraš ispresti klupko? Kako je kada ne znaš kada je dosta sa postavljanjem pitanja, a kada je počelo isticati vrijeme za davanje konačnih odgovora? Znaš li? Smiješ li sebi uopšte priznati da postojiš u takvoj konstelaciji stvari? Smiješ li?

Eh, da sve su ovo zbilja teška, i nadasve neinteresantna pitanja za široke narodne mase, s toga bi trebalo udariti na nešto veselije ukoliko bi htio da zadržim bar jednog čitaoca. A nije da se ne čita što ja ovdje napišem. Nekada davno imali smo anketu gdje su naši predragi posjetioci glasali o omiljenom segmentu našeg skromnog sajtića. I poneki prstić se našao da klikne pored kolumna, alal mu(joj) vjera, taj zna šta je kvalitet. Sa druge strane dobio sam i dva prijeteća mejla, antraks se izgubio usput. U prvom me optužuju za nepoštovanje nekih likova sa postera, a u drugom me neki vrli lingvista na privremenom radu Nojterštafhausenburgvilu upozorava da napuštam duh svetosavlja i spominjem tamo neke riječi koje Wolf Karadzic nije zapisao 1848.obilazeći srpske nahije. Čudo neviđeno. A kako bi on znao za moje zastranjivanje da nije pročitao. I to od riječi do riječi, jer je nabrojao i prokazao(potpuno tačno, priznajem) određen broj pojmova. Inače u novom izdanju Rječnika srpskog jezika uvršteno je oko 250 000 riječi, a procjena autora je da će višetomno izdanje obuhvatititi više od pola miliona objašnjenih jedinica. Divno, zar ne.  Ali već sam pisao o ovom, pa da se onda ne vraćamo na prežvakanu temu. Znači čita se. Siguran sam da vrijedan čitalac ima mnogo zamjerki na moj rad, što zbog čestih tipfelera(tastatura je kriva, a ne ja!), pravopisnih i gramatičkih «inovacija», a možda i zbog ponekog iznijetog stava. O čemu ću pisati, zbog loše organizacije autora sajta, prepušteno je samo mašti kolumniste.To će se tek pokazati u budućnosti kao kobna greška.  Zašto se jako rijetko oglašavam? Bojkotujem, zbog neisplaćenih honorara. A onda u rijetkim trenucima dokolice, shvatim da me i ne plaćaju malo koliko ja malo radim. Zbilja je teško pisati vijesti na ovom sajtu, jer smo fokusirani na naše mjestašce u kome čak i izbor sekretara mjesne zajednice traje 5 mjeseci. Jednostavno, malo toga se dešava, a ako izbjegavamo crnu hroniku, ostajemo bez sadržaja. Problem sa kojim se jako slabo nosimo.

Ali, zašto ja ne bih onda u ovom segmentu sajta raspisao se o svemu i svačemu?

I hoću, već od sutra ili nešto malo kasnije,vodeći se onom Pikasovom: Ako nemaš konja, onda si sam svoj konj!!!

Čak sam skontao i savršen način da provjerim čitanost. Ne budite nestrpljivi ,vidjećete!