|
| |
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
| Škola |
|
Vjekovna žeđ za znanjem, proširenja naučnog horizonta, želja za saznanjem svijeta oko sebe i u sebi, institucionalizovana je u Obudovcu davne 1832. godine kroz osnivanje prve škole. Iskra prosvetiteljstva zapalila je vatru koja osvjetljava naš identitet već više od 170 godina. Istorijski kontekst osnivanja otkriva period vladavine prosvećenog Husein kapetana Gradaščevića, turskog namjesnika, čiji fermani daju dopuštenje za rad školske ustanove zarad širenja svog uticaja i na ovaj dio Posavine. U samim počecima škola ne posjeduje funkcionalnu zgradu, nego se nastava izvodi u privatnim kućama. Prvi učitelji su bili sveštena lica, a sama škola predstavlja dio sistema srpskih škola u BiH sa unificiranim programom rada. Iz fragmenta sačuvanih iz tog perioda, nedvosmisleno zaključujemo da je sam proces obrazovanja bio na niskom nivou, sa naglašenom teološkom dimenzijom. Učila se elementarna pismenost sa nekim poukama iz pravoslavne vjere. Ipak, sve veća želja za znanjem i pismenošću, rezultovaće izgradnjom školske zgrade 1853. godine. Nažalost, zgrada je završila u plamenu 5 godina kasnije, kao reperkusija osmanlijske uprave nad srpskim življem nakon gušenja Protine bune |
|
|
|
Renesansa obudovačke škole nastaje 1863. godine, kada se gradi nova zgrada, a na mjesto učitelja dolazi Petar Mirosavljević. Njegovo učiteljovanje obiljezilo je kraj XIX vijeka. Bio je veoma predan svom poslu i mnogo pažnje je posvećivao vanškolskim aktivnostima. Dolaskom Austro-Ugarske na ova područja, dolazi do konvertovanja imena škole u "Narodna osnovna škola". U tom periodu nastavni kadar se prevashodno regrutuje iz somborske učiteljske škole. Važno je napomenuti da su ka obudovačkoj školi gravitirala i sela: Donji Žabar, Čović Polje, Draganovci, Kopanice, Vučilovac, Krepšić, Bukova Greda i varoš Orašje. Naredbom od 15. 7. 1917. godine, koju je objavio školski glasnik, daje se upustvo o izvršenju obavezne školske nastave .
|
|
| Period između dva svjetska rata obilježava buđenje nacionalne svijesti. Godine 1921. škola dobija novih 40 kvadratnih metara korisnog prostora, ali zbog velikog odziva djece nije bilo dovoljno klupa za rad. Prema zakonu iz 1931. godine, zabranjuje se fizičko kažnjavanje učenika, pokreće se kažnjavanje roditelja koji eskiviraju upis djece u školu. Škola je posjedovala svoj vrt, pčelinjak, a formirana je i prva biblioteka sa oko 300 naslova. Renoviranje škole izvršeno je 1936. godine, sa obezbjeđivanjem grijanja i higijenskog bunara. Iako je neredovno radila, škola nije prekidala nastavu ni tokom II svjeskog rata. |
|
Oslobađanje i novi društveni sistem, unosi novi entuzijazam u rad obudovačke škole. Pored teškog materijalnog položaja u toku 1945. godine otvorena je školska kuhinja, a pokrenuti su i analfabetski tečajevi sa 54 polaznika (20% stopa pismenosti). U školskoj 1950/51, škola se transformiše u petorazrednu. Početkom 60-tih škola postaje centrala sa područnim jedinicama u Branici i Batkuši a, izvršeno je pošumljavane platoa ispred škole kao i izgradnja sportskog poligona. Škola je konačno prerasla u osmoljetku, a nakon toga pokrenute su sportske i kulturne sekcije. U toku 70-tih izvršen je 100 % upis djece školskog uzrasta i izgrađena je nova školska zgrada sa školskom salom.
Građanski rat je doveo do jednogodišnjeg prekida, a zatim i do dislociranja nastave u privatne kuće na sigurnim lokacijama. Sama zgrada je pretrpjela značajna oštećenja, i tek 1994. godine je dio škole adaptiran za ponovnno izvođenje nastave. Potpuna normalizacija i rekonstrukcija škole izvršena je 1999. godine. Danas škola u Obudovcu sa ispostavama u Obudovcu II i Batkuši broji 385 učenika koji su podijeljeni u 24 odjeljanja. U školi predaje 23 nastavnika, a postoje sekcije kao što su: literarna, dramska, ekološka, muzička, sportska ..
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
